Vrlo rijetko na našim stranicama objavljujemo poeziju, no pjesma o koju smo se spotakli na netu a temom je vezana za naš otok nagnala nas je da barem dijelom pokušamo ispraviti taj propust.
Ima jedan otok kojega more grli poput majke,
ima jedan otok kojega bura ljubi iz srca,
ima jedan otok ponad kojega je nebo više plavo,
ima jedan otok kojega naučiš ljubiti i voljeti više od sebe...
Ima jedan kutak svijeta kojega je Bog odredio za trud, muku i žrtvu...
Ima jedno mjesto koje nosi svoj križ na golim plećima.
Ima jedan čovjek koji je poput drače,
i uvijek ga ima...
I simbol je mojega svijeta,
i mojega kutka,
i mojega mjesta...
Ima jedan svijet gdje kampanel budi i opominje i zove.
A nedjeljom je čovjek u odijelu,
a trliš se onda pere...
Ima jedan svijet u mojemu svijetu koji stane i u najmanji kofer života...
I nosim ga sa sobom u svaki novi svijet...
A iz kofera viri uvijek
Ljubav,
Trud,
Djetinjstvo,
Majka i Otac,
Suza i Čežnja...
Volim te, otoče,
Volim te čovječe...
I draču i kamen i more i nebo...
Zorana Geržinić

Autorica je iz Pučišća, sada živi u Istri a široj je javnosti postala poznata po "Pismu barba Brunotu", pismu podrške radnicima Jadrankamena.
Copyright © 2006. - 2012. Brač Online. Sva prava pridržana.