Sveti Rok se, od pamtivijeka, slavi kod crkvice sv. Roka na "Meji", na putu prema Postirima.
To je nekada bila crkvica sv. Vinka koja se spominje 1387. u jednom kupoprodajnom ugovoru gdje se, po prvi put, spominje i ime mjesta Dol u povijesnim dokumentima. Ta kapelica je kasnije preimenovana u kapelicu sv. Roka i tu se redovito održavala sveta misa u 6 sati u jutro. Najprije se otpjevao život sv. Roka, a potom je bila sveta misa za duhovne i tjelesne potrebe župe. A milostinja koja se sakupila išla je župniku kao nagrada za misu. To je bila takozvana "misa na limozinu". Nakon mise išlo bi se po susjednim vinogradima, kako kaže stara kronika, u "šćipuc" - tražiti prva zrela zrna grožđa. I svakako najesti se lijepih svježih smokava iza kojih je uslijedila čašica orahovice. Zanimljiv je bio stari običaj da je tada cijela obitelj išla u susjedna Postira na kupanje, a "dinje" (lubenice) su se svježile u "vrilu" pokraj mora. Na večer bi se obitelj i prijatelji sakupili oko pečene janjetine ili mlade bravetine na ražnju. I time je nekada završavala sezona kupanja u selu. Danas toga nema. Kulturna udruga "Hrapoćuša" slavi noć hrapoćuše (način spremanja kolača u Dolu) koja je proglašena zaštićenim materijalnim kulturnim dobrom RH. Iako su većina članova udruge Crkveni pjevači, nitko nije bio na ovoj misi, a čak se i jedno štenje "Života" čitalo, jer nije bilo pjevača na stoljetnoj tradicionalnoj misi. Nove generacije, neki novi bogovi, kako reče sveti Pavao: "njihov Bog je trbuh, a svršetak propast".
Prilog: Don Ivan Matulić, župnik
Copyright © 2006. - 2012. Brač Online. Sva prava pridržana.