Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

Bidan PasPas je čovjekov najbolji prijatelj, no sudeći po ovom, sada već drugom slučaju mučenja ovih plemenitih četveronožnih ljubimaca dokumentiranih u Supetru u samo nekoliko dana, teško bi se mirne duše moglo reći da vrijedi i orbnuto.

 

 

 


Slučaj prvi, vrijeme radnje prije 14 dana, mjesto radnje Trolokve sve popularnije šetalište Supetrana, grupa šetača nailazi na stravičan prizor, ostatke psa koji je kratkom uzicom vezan za drvo i tako ostavljen da ugine.

 

 

Slučaj drugi, vrijeme radnje prošli petak, mjesto radnje Vela luka, berači šparoga ni desetak metara iznad glavne ceste od Supetra prema Mircima nailaze na stravičan prizor gotovo navlas isti kao i onaj već prije opisani osim što je umjesto uzice ovaj put u pitanju bila žica.

Da čovik često zna bit veća zvir od beštije, osvjedočili smo se bezbroj puta, pogotovo u nedavnom ratu ali evo isto nažalost vridi i u miru i to ne samo prema drugim ljudima vengo i prema životinjama, a pogotovo prema kućnim ljubimcima.

Najčešće, u navali ljudskog bijesa umjesto ljudske humanosti, stradavaju psi, mačke, a nisu rijetki ni oni koji se okomljuju i na sve druge nemoćne životinje koje drže uz sebe da im pomažu ili uljepšaju život dok im nešto u glavi ne pukne pa ih zatuku lopatom, metlom ili nožem.

 

 

Takvih su vijesti pune crne kronike i takav se čin nasilja u Zakonu tretira kao kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja no čak i ako se policija potrudi pronaći ubojice ili zlostavljače nesretnih životnija poznavajući naše sudstvo, zanemarive su šanse da će te moralna nakaze uopće biti kažnjene.

A kad netko izrazi zabrinutost za tretman životinja uvijek će naletjeti na nekoga tko će pripomenuti da ima i prečih stvari, da treba, primjerice, pomoći djeci koja su također izložena lošem tretmanu. Kao da da biti dobar prema životinjama isključuje ili na neki način umanjuje dobrotu prema djeci, kao da samilost prema svim bićima nije opće mjesto ljudskosti.

 

 

Ne znam kako vi ovo isčitavate ali meni se gotovo svakodnevno svjedočeći svoj ovoj neshvatljivoj netrpeljivosti, iživljavanju i okrutnosti oko nas čini kako je nešto uznemirujuće krivo u našem suvremenom društvu.

I ne, nemojte mi reći kako su kriza, nezaposlenost, ekonomska nesigurnost i sve raširenija neimaštine poticaj sve raširenijoj nečovječnosti. To su samo izgovori. Društvene okolnosti nikad nisu opravdanje za nasilje i zločin, jer ima mnogo ljudi koji će u istim takvim okolnostima ostati normalni i humani.

Svaki školovani psiholog će vam reći kako ljudi muče i iživljavaju se na slabijima kako bi dobili osjećaj moći, kako bi sačuvali krhki truli konstrukt vlastite ličnosti i to vrijedi za sve vrste okrutnog ponašanja, od najobičnijeg otresitog ispoljavanja frustracije prema drugim ljudima do sadizma prema životinjama. Razlika između dobrih i zlih ljudi je dakle to što zli, umjesto da se suoče s vlastitim unutrašnjim demonima, okreću to prema van, prema drugima.

Ono što mi dobri ljudi pri susretu sa takvim zlom ne smimo napravit je okrenut glavu na drugu stranu, činit fintu da ne vidimo i uvjeravat se da imamo važnijeg posla.

Ono što mi dobri ljudi pri susretu sa SVAKIM zlom ne smimo napravit je bit pasivni i nezainteresirani jer je takva pasivnost i nezainteresiranost zapravo posredno sudjelovanje u zločinu.

Ako dakle želimo bit ljudi, krajnje je vrime da se prema životinjama a i jedni prema drugima prestanemo ponašat ka zviri...

Zdravi mi veseli bili...

 

Prilog: I.M., Bračonline

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.