Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

Donosimo priopćenje Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), vezano za trenutno jednu od najaktualnijh tema, reformu mirovinskog sustava.

 

 

 

Mirovinska reforma treba uzeti i povlaštene mirovine

CEA ističe važnost pokretanja mirovinske reforme. Jasno je da porezno rasterećenje rada ovisi o smanjenju i mirovinskog doprinosa iz I. stupa. CEA smatra da bi sustav dominacije „solidarnosti“ trebalo kroz pažljivu tranziciju zamijeniti primatom dobrovoljnih privatnih ulaganja u mirovinsku štednju. Socijalne mirovine bi pak trebale biti fond za pokrića onima kojih su se iz opravdanih razloga našli u teškoj financijskoj situaciji.

Jasno je kako nema održivosti za mirovinski sustav za koji je u proračunu za 2017. bilo 37 milijardi kuna javnog novca poreznih obveznika (10,5% BDP-a). Pritom se tek 56% troškova pokriva kroz „doprinos“, odnosno ostatak iz općih poreza, što govori o važnoj ulozi PDV-a. 17 milijardi kuna manjka u mirovinskom sustavu, u odnosu na uplaćene doprinose, dovoljno je alarmantan podatak, unatoč činjenici da postoji pokriće kroz opće poreze. Prostor za povećanje starosnih mirovina je suočen s preprekom zbog povlaštenih izračuna mirovina te s činjenicom da manje od 20% umirovljenika ima puni odrađeni staž.

Sukladno europskim trendovima, odnosno činjenici da dolazi do povećanja životne dobi, da je veliki broj umirovljenika u odnosu na zaposlene (1:1,20) i da je fiskalni teret izrazito visok (pogotovo na buduće generacije), mora se ići stroge mjere proračunske štednje. Bitno je istaknuti kako se planirano ubrzanje povećanja dobi umirovljenja i pojačanje penalizacije odnosi na specifične reformske preporuke Europske komisije kroz Europski semestra, kao i preporuke Svjetske banke. Temeljem navedenih preporuka, čija se provedba odgađalo mnogo godina, definiran je i Nacionalni program reformi 2018. u području mirovinskog sustava.

Nužno je ubrzanje već ionako otprije propisane dobi umirovljenja od 67 godina (koja bi se uvela ionako 2033. prema konačnom prijedlogu). U tom smislu, dob umirovljenja sa 67 godina više neće biti 2038., već tek 2033. Bolje rješenje bi bilo dodatno ubrzanje dobi umirovljenja, već od 2020. godine. Potrebno je istaknuti kako će se odredba o 67 godina odnositi na umirovljenike koji nisu osigurali puni radni staž.

Nužno je povećanje penalizacije prijevremenih mirovina s 0,15% na 0,34% po mjesecu (što znači 4% po godini, tj. 20% za 5 godina). Istovremeno, važno je poticati dulji ostanak na tržištu rada kroz predloženu bonifikaciju od 4% po godini (iznad zakonske dobi umirovljenja, pod uvjetom da osiguranici imaju 35 godina staža. Penalizacija je nužna zbog produljenja prosječnog radnog staža koji je u Hrvatskoj oko 30 godina, dok je EU prosjek 35%, odnosno 38% u Njemačkoj. To govori i o razini radne etike koja je jedna od osnovnih vrijednosti za povećanje konkurentnosti bilo koje nacije.

Ipak, smatramo kako se financijsku stabilnost sustava može povećati uz ukidanje povlaštenih izračuna mirovina. Za iste se godišnje izdvaja preko 8 milijardi kuna novca poreznih obveznika, odnosno za braniteljske povlaštene mirovine preko 5 milijardi kuna, dok je predviđen rast navedenih izdataka. Stoga navedeno pitanje treba također uzeti u obzir kako bi se osigurala fiskalna konsolidacija i na rashodovnoj strani proračuna.

Potrebno je uvođenje mogućnosti za rad umirovljenika do četiri sata dnevno, ali da razmjerno tome ne dobivaju punu već djelomičnu mirovinu.

Bitno je što se postiglo rješenje o isplati dodatka i za osiguranike koji ostaju u II. stupu.

Propisivanje jednake pravne snage digitalne dokumentacije vezane uz mirovine dati će doprinos pojednostavljenju administriranja u sustavu.

Podržava se liberalizaciju ulaganja mirovinskih fondova.

Važno je smanjivanje administrativnih troškova II. stupa.

Zaključno
Otpori mirovinskoj reformi su sigurno veliki, ali financijska realnost u cijelosti opravda nužnost ove reformske prilagodbe. Može se održivo raspravljati o još strožim mjerama glede dobi umirovljenja i penalizacije, kao i nužno ukidanje povlaštenih izračuna mirovina.

U konačnici, izazov treba biti i tranzicija prema dobrovoljnim ulaganjima u mirovine, kako bi građani što više mogli odlučivati u sebi, dok bi se doprinosi smanjivali zbog toliko očekivanog poreznog rasterećenja plaća.



 

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.