Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

Brački fumarU novom Fumaru objavljujemo osvrt jednog našeg bodula na zabranu malog ribolova, odluku koja zbog usklađivanja sa normama Europske Unije stupa na snagu 1. ožujka.

 

 

 

 

Ribanje u moru isprid vlastite kuće, višestoljetno pravo i dil kulture i tradicije otočana Dalmatinaca i Primoraca, ozbiljno je ograničeno i praktično ukinuto u pristupnim pregovorima između Evropske unije i Hrvatske. Nevješti i nezainteresirani hrvatski pregovarači žrtvovali su mnoge interese svojih građana velikom političkom cilju – članstvu RH u EU.

Po važećim propisima otočani više ne mogu izać na more isprid kuće i lovit na kančelicu, parangal, vršu ili mrižu. Ukinuto je vjekovno pravo da svak sebi i svojoj obitelji u moru osigura obid i večeru – u skladu sa svojim znanjem, vještinom, voljom i upornošću.

Ovdje se ne radi o komercijalnom ribolovu, ne radi se o izlovu ribe za prodaju veletrgovcima, hladnjačama, restoranima. Radi se o oduzimanju stoljetnoga prava običnome građaninu, otočaninu koji je u gotovo svakom segmentu svoga življenja u podređenom položaju u odnosu na stanovnike kopna, koji višestruko masno plaća “privilegij” života na otocima bez industrije, školstva, zdravstva i perspektive.

Otočani nisu lupeži i ne traže ništa mukte. “Privilegij” da se uz plaćanje godišnjega paušalnoga poreza dnevno ulovi 5 kg ribe na papiru može zvučati primamljivo i može izgledati kao mogućnost dobre zarade uz malo muke. Oborita riba je 150 kuna kilo, puta 5 je 750 kuna dnevno - doista zvuči primamljivo. Stvarnost je ipak nešto sasvim drugo. Otočanina koji se bavi malim ribarstvom šiba kiša, kida vitar, tuku valovi, peče zvizdan. Niti se svaki dan može izać na more niti se svaki put može nešto i ulovit. A i kad se ulovi najmanje je zubataca, komarči, arbuni i drugih lipih komadi koji završavaju u vitrinama skupih restorani (većinu tih kapitalaca ulove krivolovci koji se na sve ovi samo smiju – i državi i malima ribarima i policiji i inspektorima!).

 

 

Otočko malo ribarstvo ne stvara ni tajkune ni bogatune. Ono sa jedne strane doista omogućava da se u moru nešto ulovi za prehranu vlastite obitelji. Ali malo je ribarstvo i puno više od toga. U njemu je BIT otočkoga života, kulture, tradicije:

Život uz more i od mora, skromno ali ponosito, je srž kulture Dalmacije i Primorja. Život od barke i nekoliko kančelica, mriža, vrša i osti tisućljetna je tradicija i smisao života na otoku. Znat veslat, jidrit, izborit se malim motorom protiv velikoga mora, znat se snać na moru bez prometnih znakova i križanja, nać sike, pošte, predviđat kurente i vitar, oćutit sa koje će bande riba doć u kraj pa je zapasat, veslat bez vađenja vesala iz mora, bešumno, da se riba ne pripade, i uz sve to sačuvat živu glavu. A ako se posrići i donit doma štogo ribe za lešadu oli gregadu – a ako se baš posrići donit toliko da se štogo podili i susidima i prijatejima koji manje mogu, znaju i imaju.

SVE TO je nama malo ribarstvo. I to su tradicije i životne vridnosti koje bešćutni birokratski potez ubija i ukida jednin potezon!

 

 

Gospodo političari, gospodo eksperti, pozivamo vas, mirno i razumno, da razmislite o tome da vašim bešćutnim i nerazumnim potezom ukidate jedan od ključnih elemenata koji omogućuju daljnji fizički opstanak otočana u Dalmaciji i na Primorju. Vašim besmislenim i nepotrebnim potezom koji ne pogoduje nikome, čak ni profesionalnim ribarima koji su sa tipičnim jalom i zavišću za sve ribarske nevolje optužili baš male ribare, zaboravljajući koliko oni sami izlovljavaju i prelovljavaju, učinit ćete da se ubrzano iseli i onaj maleni preostali životno vitalni dil otočana koji još uvik sizifovski opstaju na škojima.

Na svim hrvatskim otocima živi tek 100 000 ljudi, ogromnim djelom staraca i starica. Udio mladih znatno je niži od državnog prosjeka. One koji se isele na kopno ne triba za to optuživat – oni samo traže bolji i normalniji život. Ali ako je ikome stalo da tih koji se iseljavaju bude manje a onih koji ostaju više, onda triba nešto napravit da bi neki mladi ljudi ostali na otocima.

Za početak – PONIŠTITI GLUPI, BESMISLENI I BESKORISNI PROPIS O UKIDANJU MALOG RIBARSTVA I VRATITI TO PRAVO SVIM OTOČANIMA.

Naravno da se za to treba konfrontirati sa birokracijom EU kojoj treba objasniti koji je to nacionalni interes Republike Hrvatske ugrožen (velikim dijelom krivnjom lošeg pregovaranja same RH) i zahtijevati da se nađe zakonska mogućnost da se napravi iznimka. Naravno da se za to netko treba potruditi, da netko mora proučiti propise i iznimke, da netko mora otići u države u kojima postoje slične iznimke (Danska, Švedska, Finska, Italija) i proučiti situaciju i potruditi se pronaći rješenje koje će zadovoljiti 100 000 građana Republike Hrvatske. Tih stotinu tisuća otočana upravo za to plaća porez i očekuje od svoje države da zastupa njihova prava, štiti njihovu kulturu, brani njihovu tradiciju.....

Zoran K.

 

Stavovi izneseni u Fumaru, ne odražavaju stavove redakcije portala Bračonline već su to osobni stavovi autora pojedinog komentara.

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.