Brač Online

Naslovnica Tko smo mi Donacije Portal na Facebooku

FumarPrva godina djelovanja za svaku je udrugu prigoda za nekakav osvrt, reminiscenciju i podvlačenje crte... jučer je tako udruga Bračke šape proslavila svoj prvi rođendan no pogled na godinu koja je za njima ne daje previše razloga za slavlje.

 

 

 


Njihovo Otvoreno pismo koje je osvanulo u našem mailboxu a koje je objavljeno i na njihovim službenim FB stranicama ostavlja gorak okus u ustima i tjera na razmišljanje, stoga ga objavljujemo u cijelosti i bez ikakvih preinaka.

 

NAŠA PRVA GODINA
OTVORENO PISMO INSTITUCIJAMA I GRAĐANIMA NA OTOKU BRAČU


Dana 08.03. slavimo naš prvi rođendan. Kako bi taj dan proslavili onako kako treba, sa srećom i ponosom, odlučili smo napisati par riječi prije toga o onome što nas muči. Do sada smo uglavnom šutjeli i nadali se da će se ipak neke stvari na našem otoku promijeniti i moramo priznati da neke stvari i jesu išle na bolje, ali uglavnom, sve je ostalo na istom. Možda će neke ovo naše pismo uvrijediti, možda će se neki i sami pronaći u tekstu, možda će neke ohrabriti da se uključe....a možda se i ništa neće dogoditi. Neki će ga shvatiti kao naše hvalisanje, neki kao naricanje a neki ga uopće neće shvatiti.

Kad smo prošle godine osnivali udrugu, 15.-ak ljudi na osnivačkoj skupštini je bio dobar znak.Svi su bili zainteresirani za osnivanje udruge i pomoć napuštenim životinjama.Još dok smo rješavali potrebnu dokumentaciju počeli smo s terenskim radom, i neke stvari su se iskristalizirale odmah na početku.Blagajnica i tajnica udruge su bile samo na toj skupštini i više nikad se nisu pojavile.Nisu čak niti platile članarinu za prošlu godinu što im je po statutu i bila obaveza.Ostali su se mahom svi razbježali kad smo prvi put potražili pomoć. Bilo je i onih koji su se predstavljali kao volonteri dok nas nisu iskoristili i onda su se povukli. Ostalo je nas pet volonterki koje smo radile i koje ćemo i ubuduće raditi.


 

Od nas pet volontera, dvije smo aktivni terenci, a tri pružaju privremeni smještaj uglavnom mačićima, a i psima po potrebi.

U ovih godinu dana, smatramo da smo sa našim kapacitetima jako puno napravili:

- udomili smo preko 40 mačića
-sterilizirali preko 40 uličnih mačaka
-podmirili troškove 2 skupe operacije 
-udomili 5 napuštenih štenaca
-izliječili popriličan broj bolesnih mačaka i platili troškove liječenja
-u više navrata reagirali službenim putem na zamenarivanje i trovanje živoinja.

Kao što znate, udruga se financira od donacija i članarina građana. Na našoj akciji iz svibnja prošle godine prikupljeno je cca 1600,00kn, na božićnom sajmu cca 1700,00kn i članarinu ja platilo 30-ak članova. Od domaćeg stanovništva, donacije smo dobili od građana koji su ubacivali novce u naše kasice i od malobrojnih koji su ponekad donirali direktno nama. Uglavnom, od 10.mjeseca prošle godine, preživljavamo uglavnom zahvaljujući donacijama iz inozemstva, i u novcima i u hrani. Smatramo da je to zapravo nešto o čemu bi svi trebali dobro razmisliti. Da li je normalno da naše gradske i otočke probleme rješavaju ljudi koji ovdje uopće ne žive, koji nisu čak ovdje nikad ni bili? Da se razumijemo, donacije koje dobijemo su u malim iznosima, ali s obzirom na broj ljudi koji donira, nama to puno znači. Svi oni koji misle da mi kao volonteri novac trošimo u privatne svrhe (a ima i takvih koji su nas i javno prozivali za privatiziranje udruge) u svakom momentu slobodno nam se mogu javiti i dobiti će sve dokumente na uvid iako za to zakonsku osnovu imaju samo aktivni članovi udruge, a to je nas 5.

 

 

Nadalje, kako najviše djelujemona području Supetra (iako smo imali intervencije i u drugim mjestima na otoku), očekivali smo barem minimalnu pomoć od gradskih vlasti. Pogotovo zato što smo dobili i na uvid O D L U K U o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanjas napuštenim i izgubljenim životinjama iz srpnja prošle godine.

Ovo je dio te odluke koji nas najviše zanima

NAČIN POSTUPANJA S NEUPISANIM PSIMA,NAPUŠTENIM ILI IZGUBLJENIM ŽIVOTINJAMA

Članak 25. 
Neupisane pse nepoznatih posjednika, kao i druge napuštene ili izgubljene životinje, hvataju izbrinjavaju zaposlenici registriranog higijenskog servisa koji obavlja usluge veterinarsko-higijenskogservisa za Grad.Hvatanje životinja iz stavka 1. ovoga članka te njihov smještaj, mora se obavljati na najprikladnijinačin, uporabom suvremene opreme i bez zlostavljanja, sukladno Pravilniku o uvjetima kojima morajuudovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi, po nalogu Grada ili organa uprave nadležne zaposlove veterinarstva.

Članak 26.
Naknadu za troškove hvatanja životinja iz prethodnog članka, te njihovo čuvanje i veterinarskozdravstvenuzaštitu snosi njihov posjednik ukoliko je poznat, a u protivnom se troškovi podmiruju izproračunskih sredstava Grada.

Članak 27.
Ugovorom sklopljenim između Grada i pravne osobe koja obavlja usluge veterinarsko-higijenskogservisa za Grad, regulirat će se međusobni odnosi i visina naknade za usluge hvatanja i čuvanjaživotinja, te za provedbu veterinarsko-zdravstvenih mjera nad njima.

Dakle, za napuštene životinje po ovoj odluci zadužen je Grad Supetar.Grad Supetar bi trebao plaćati cca 900,00kn za svaku mačku i cca 1700,00kn za svakog psa kojeg veterinarsko-higijeničarski servis, a na našem području to je AS-EKO iz Šibenika, ulovi i odvede u svoj šinteraj iz kojeg životinje teško izlaze žive. Grad Supetar bi trebao osigurati godišnja sredstva za sterilizaciju uličnih mačaka i brinuti se o tome.Ali zašto bi, kad to radimo mi sa svojim sredstvima.Bili smo na razgovoru sa gradonačelnicom i svjesni problema u kojima se Grad Supetar nalazi, iznijeli svoje minimalne zahtjeve i to objavili javno u našem Pismu Gradonačelnici. Nažalost, odgovor nismo nikad dobili, donaciju nismo nikad dobili, prostor nismo nikad dobili. Vratite se na početak teksta pa pogledajte koliko smo toga za Grad Supetar napravili.

 

 

Službeni kontakt smo imali i sa Općinom Bol kada se u bolu dogodilo masovno trovanje mačaka. Izašli smo na teren, platili obdukciju mačke, dokazali trovanje i u otvorenom pismu načelniku Bola ponudili pomoć. Dva dana nakon objave pisma dobili smo poziv iz Bola uvrijeđenog pročelnika koji je opravdao ne javljanje načelnika zbog službenog puta i rečeno nam je da će nas kontaktirati u najkraćem mogućem vremenu. Drugi poziv više nikad nismo dobili.

Međutim, imamo i pozitivnih iskustava sa državnim službama na otoku.Ovim putem zahvaljujemo se Načelnici i djelatnicima Policijske uprave Brač, s kojima ostvarujemo odličnu suradnju i koji su nam uvijek spremni pomoći. Zahvaljujemo i načelniku općine Selca.Zahvaljujemo i portalu Bračonline koji prati naš radi i pomaže kad zatreba.

A ljudi na otoku, oni su posebna priča. Ima ih naravno svakakvih, kao i svugdje. Ima onih koji su tražili pomoć od nas i koje nismo nikad odbili ako smo mogli pomoći, bilo lijekovima, bilo sterilizacijama, bilo savjetima ili udomljavanjem i oglašavanjem.

Ima i onih koji nas blate na svakom koraku, a da se nisu pomakli iz svojih stolica i potrudili se barem malo pomoći. U par navrata smo oglašavali da trebamo privremeni smještaj za mačiće nikad se nitko nije javio čak ni u trenucima kad smo ih na skrbi imali više od 15. I svi uvijek imaju nekakve razloge zašto ne mogu: rade, imaju djecu, nemaju prostor, nemaju vremena, imaju svoje životinje. A mi volonteri svi imamo takve razloge , a ipak ne okrećemo glavu. Zanimljivo. Trenutno na skrbi imamo 7 mačića od toga 2 sa invaliditetom i svi su kod nas na privremenom smještaju od 10-og mjeseca prošle godine i tražimo im dom.

Ima i na otoku još uvijek onih koji bez straha truju životinje, zlostavljaju, hrane kruhom namočenim u vodu,ostavljaju pored kontejnera, ostavljaju u zavezanim najlonskim vrećicama u kontejner. Da, na našu veliku žalost ima ih i to jako puno. Dovoljno je reći da postoje čak i cijela mjesta na Braču koja su bez ijedne mačke jer ih je netko sve potrovao. To nije mjesto na kojem mi želimo živjeti i borit ćemo se svim snagama da ima što manje takvih slučajeva. Zakon postoji, mi ćemo se potruditi i da se poštuje.

 

 

I eto...možda se nakon ovog pisma ništa ne dogodi....možda ga neće nitko shvatiti.

Mi uglavnom nastavljamo dalje. Ako sretnete u Supetru mačku kojoj fali vrh uha, to je ulična sterilizirana mačka kojoj je neki Hans platio sterilizaciju. Zahvalite tom nekom Hansu što vaš grad i otok dovodi u red. Vi slobodno nastavite sa trovanjem, napuštanjem, prigovaranjem jer to i možete kad oko vas postoji samo 5 ljudi koji ne okreću glavu.

 

Bračke šape

 

 

 

 Stavovi izneseni u Fumaru, ne odražavaju stavove redakcije portala Bračonline već su to osobni stavovi autora pojedinog komentara.

Podijelite ovaj članak

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.