ĐIRADOM PO ŠKOJU OBILJEŽEN SVJETSKI DAN PJEŠAČENJA

Srijeda, 20 Listopad 2010 12:54

Kao i uvijek do sada pokazalo se točnim da svaka avantura započinje odlukom da se krene u nešto novo i neistraženo.

Usprkos najavama vrlo lošeg vremena za protekli vikend, grupica od desetak entuzijasta i zaljubljenika u druženje i avanturu okupila se na Vidovoj gori, na dogovorenom mjestu s kojeg je krenula u ĐIRADU PO ŠKOJU, kojom smo se zajednički pridružili obilježavanju svjetskog Dana pješačenja.

Ekipa o'morbina za ovu je priliku posebno osmislila Điradu koja nije trebala biti fizički zahtjevna nego je imala za cilj privući ljude u šetnju predjelima otoka Brača koje ne viđamo svaki dan.

Brzo smo skontali da će ovo biti jedno lipo druženje i đirada drukčija od svih do sada.

Sreli smo nekoliko lovaca na početku, koji su nas bokun čudno gledali i bacali „lovačke komentare“. Ni nan bilo svejedno kad su nas upozoravali da čuvamo glavu da nas netko ne kidne. Inače s nama su na điradi bila i dva kućna ljubimca – Zip i Berni, koje su lovci lako mogli zaminit za kunca ili fazana koji se baca po bušku. Stoga, u ruke Božje!

Dobro smo se zapričali i totalno zaboravili na skretanje za Dobru jamu, koju smo imali na umu ka prvu postaju Đirade, ali nije nas to puno dirnulo. Udrili crtu naprid do prvog stajališta – Fantovi dolci. Lipi je to sklop starih kamenih kuća, doduše bez krovih, ali pošto se radi o privatnom posjedu moglo bi tu brzo stasat jedno lipo obiteljsko domaćinstvo. Lagani marendin, malo zezancije i uzbrdo priko Matrinjače, Dubokega dolca do Trolokvi di smo bili odlučili marendat.

Na putu uz Duboki dolac vidili smo totalno originalnu čeku za prajce, naravno da smo se popeli na nju! Dok smo se mi slikavali na čeki, neki od nas su imali bliske okršaje sa poznatom bračkom seljačinom, kojeg ne želimo imenovat, ali pošto smo bili na Vidovoj gori, mnogi od vas bi mogli zaključit o kome se radi.

Ka i svaki put kad dođemo na Trolokve, imali smo i ovaj put osjećaj da smo došli na niki drugi planet, iz relativno lipega vrimena došli smo u maglušinu koja ni slutila na dobro. Slikali se za uspomenu, i brzo odlučili da ćemo ipak marendat u Gažul, jerbo je počelo grmit i lako bi mogla kiša svaki čas.

Nismo nego krenuli, eto ti vraga, ohlip i to koji! Brzo smo izvadili lumbrele koje smo imali, kabanice, stisli se i put gažula. Ma kako je daž bija sve veći i veći, ni bilo šta nego fermat svi skupa ispo jednega bora i moli Boga da ferma. Traja je ohlip dobrih 10 minuti, a kad je bokun pa, onako mokri i pokisli uputili smo se nizbrdo do Gažula, šta ceston šta šumon punoj pečurki.

U Gažul doček kakav smo samo zamislit mogli!!! Barba Ivica je bi u lov ti dan, čapa je i njega daž, užga je oganj i pozva nas u kučicu na sušenje i žmul vina. A može li bit lipše od toga? Onako mokri i pokisli (srića ni bilo puno zima) zbili smo se oko ognja ka bije od česmine, grijali guzice i popili žmul crnega domaćega vina. (neki su popili i koji žmul veće da se razumimo). Lipo nan je bilo stat u kučicu i grijat se uz vino, ali pošto smo na početku falili Dobru jamu, odlučili smo sest u aute i poć baren na Vičju jamu, do koje smo mogli doć blizu auton. Tako je i bilo. Vičja jama, inače pomalo zastrašujuća, ovi je put djelovala još gore, s obziron na veliku vlagu i jake jesenje mirise. Zadržali smo se još malo vrimena ubrat koju pečurku, tako da se nađe za rižot, seli u aute i uz zvukove našeg najdražeg radio „Brača“ vratili se u Supetar umorni ali i sritni da smo svjetski dan pješačenja obilježili na ovako poseban i zanimljiv način.

{becssg}djirada-nova{/becssg}

Ekipa o' morbina zahvaljuje svima koji su radost pješačenja i boravka u prirodi ove nedilje podili s nama. Nadamo se da Van je bilo lipo i da je ovo uvod u još puno novih druženja na ĐIRADI PO ŠKOJU!

Podijelite ovaj članak

• < «
• » >