ĐIRADA PO ŠKOJU - NEREŽIŠĆA - BOL

Četvrtak, 10 Veljača 2011 10:09

Nakon dugih skoro tri miseca, evo i nas ponovo s Vama. Te masline, te ona kiša koja nas je dugo deprimirala ove zime, te bokun linosti....i prođe toliko vrimena.

Nakon obilježenog svjetskog dana pješačenja sa điradom o kojoj ste imali prilike čitat na najdražen Bračonlajnu,  pa sve do pri par dana nismo se ni mi upućivali na đirade.

Ali ovo, nadamo se, rano proljeće rodilo je morbina dovoljno da krenemo u još jedan 6-satni pothvat prošlu nedilju – Điradu koju ćemo pamtit – Nerežišća – Bol (via Vidove gore i Murvice).
Počelo je i ovaj put oko 9 ujutro, zvanje jedni drugih, teška buđenja nakon odličnog provoda u Haciendi noć pri.

Ostavili smo aute isprid Tinela u Nerežišća i uputili se uzbrdo uz Dugi dolac. 6-člana ekspedicija, naprteni spizon i tekućinon, vrlo brzo smo „probili“. Uzbrdica nije šala! Puhali smo i na škrge, ali mic po mic, eto nas na Vidovu goru i prvu postaju – Dobru jamu.
Ova jama stvarno nosi ime koje joj odgovara. Nekako je sva dobra, lako dostupna, ima most po sredini i gušt je svaki put počinut kraj nje.

Lagana marendica ispod „čeke za prajce“, kafica iz termosice i Katina „instant“ legle ka naručene. Ali, vaja hodi naprid jerbo ceka nas kus puta.

Vrime je u nedilju bilo ka naručeno! Ni prevruće, ni zima, a sunce sija....Lagana uzbrdica nimo Fantove dolce, prisjećanje na prijašnje đirade i svakojake dogodovštine.
Ovu điradu pamtit ćemo i po blatnjavome putu kojim smo hrabro koračali po Vidovoj gori. Blata po patikima kolko hočeš.

Jedna od sudionica ove đirade poželila je u jednom momentu šetanja po Vidovoj gori prominu krajolika....a, mislin da nije ni slutila kakva promina je čeka. I ne samo jedna! 

Tribalo nan je dobrih uru i ništo do slijedeće stanice – Bortuna, nakon koje kreće najuzbudljiviji dio današnje đirade. Neki od nas su već prolazili niz put koji je bija pred nama taj dan, i premda smo ostale članove ekspedicije malo strašili sa spuštanjem do Murvice, nisu se dali zastrašit!

Nakon osvježenja na Bortunu, krenuli smo malo u pravu avanuturu – probijanje kroz teški bušak bračke makije...e bilo je to za pamćenje! Di nas ovo vodiš!?! A ni put na drugu stranu!!! Zašto se ne držimo puta!!!! Tipično komentari koji se rode kad žene izgube busulu!!!
(op.a – molimo vas da ovaj mali bezazleni komentar ne shvatite seksistički. Hvala!)

Naravno da smo markirani put našli bez problema, samo smo ih malo pristrašili i začinili dan!
Dil puta koji nas je čeka započea je pogledom koji oduzima dah! Dolazak na rub kamene bračke visoravni s koje se otvara pogled na Hvar, Vis, Paklene otoke, Korčulu, Pelješac, Makarsku – neprocjenjivo! I to svaki put iznova kad dodjemo tamo! Ako ikad imate priliku otić tamo – pojte!

A nakon oduševljenja......avantura i adrenalina do kolin!!!
Spuštanje niz padine Vidove gore ovim putem, do samostana Silvio – Dubravčić najbolje opisuju komentari članova ekspedicije – Ovo se ne može opisat! Da kome ovo pričan ne bi mi virova!

Doslovno jedini način je „klizanje“ nizbrdo, a kamenje se odranja pa di stane! I krenes lagano, i boriš se sa sobon, sa klecavim kolinima i nogima, dodjes do pola, i dođe ti da odustanes i vratis se nase...ma, kad se okreneš put gori i vidis koja je uzba, najradije bis se zahiti put doli pa di fermas! Osjećali smo se doslovno ko divokoze! Koliko te puca adrenalin shvatis tek kad dođeš na cilj i kad te počne puštat....

Cilj ovog spuštanja je bija samostan Silvio – Dubravčić, o kojem smo pisali u ranijim điradama. Lipo smo tote fermali, pojili sta nan je ostalo, popili kaficu i jednostavno uživali u pogledu, suncu, plavetnilu mora i kofeinu...

Ma bilo je vec skoro 2 i po, a vaja još do Murvice, pa u Bol čapat bus u 4i20.

Nastavak spuštanja po doduše lipjemu putu do Zmajeve špilje, ali umorne nogu kleču i dalje.... Kratko zaustavljanje isprid Zmajeve špilje da je možemo pokazat našemu prijatelju Pavletu, i nastavak do samostana Stipančići. A kad tamo, šok!

Totalno nove vizure, oko Stipančića sve kaskade, male gredice pretpostavljamo za nasade vinove loze....Premda lagano šokirani viđenim, moramo priznat da su konačno neki spomenik na Braču i njegova okolica obnovljeni i uređeni na način da se čuvala i poštovala povijest i vridnost toga mista! Stvarno lipo!

Nastavili smo spuštanje utanabanom stazom do Murvice......a kad tamo iznenađenje! Konačno smo na jednoj od điradi sreli naše poklonike koji su nas pripoznali! Mi njima Evala!, a  žena će mužu...“ovo su ti oni šta pišu po internetu ali ih odavno nema“.
Naravno da smo se odma s njima slikali, a sliku s našim fanovima donosimo u nastavku...dole niže....nadamo se da ćemo ih još koji put srest, a i vas koji ovo čitate!

Napunili smo boce s vodon kod vesele družine u Murvici, i udrili drituru do Bola.
Nismo imali force hodit do mista i ukrcat se na bus doli, nego smo lipo na raskrnicu ko prava gerilla zaustavili autobus!

Mislili smo da je ovih naših 6 uri pješačenja avantura! Da da, u suporedbi sa vožnjom autobusom...ni blizu....livo, desno, livo, desno, livo, desno...ajme meni...ishmutali smo se do Gornjega Humca ka kumpiri!

U Humac smo priseli u drugi bus koji je dolazi iz Sumartina i u Nerežišća arivali oko 5 uri.
U Tinela izili onu odličnu pizzu, ismijali se do suza, i lagano doma put Supetra.

Sritni i prazne glave ponovo spremni za novi radni tjedan!

Pozdrav od ekipe o' morbina a Hajduku čestitamo 100. rođendan i neka nan traje još dugo.....

{becssg}2011/djirada-veljaca{/becssg}

Podijelite ovaj članak

• » >